“Subota je. 8 je sati. Iza svih je težak tjedan. Jedna sobarica je preminula. Druga sobarica na bolovanju, ozljedila je leđa. Dok sjede, sobarice, čistačice, nadzornica i voditeljica domaćinstva, ne pričaju puno. Svak je u svojim mislima. Upravo ih očekuje rekordna smjena gostiju, a nije ih nikad bilo manje. Svima je jasno da će biti teško.

Nakon što su pomele, očistili i uredile zajedničke prostore (recepcija, zajednički toaleti, vanjski prostori oko hotela), pripremile su sredstva za rad. Još samo čekaju dijelove posteljine iz praonice.”

U teoriji, sobarice i čistačice su osobe zadužene za čistoću i urednost. Najčešće su sobarice zadužene za sobe, a čistačice za zajedničke prostore.

“Praonica već radi punom parom. Doslovno. Pere se, suši i pegla. Strojevi rade besprijekorno. Ni ovog puta ne izdaju.”

U teoriji, pralje su osobe zadužene za poslove unutar praonice i to počevši od preuzimanja, pranja, sušenja, peglanja, sortiranja te potom isporuke robe.

“Dok se završava konačni plan čišćenja soba, dolazi direktor u radnoj odjeći spreman da im pomogne. Iako svjesne da nemaju od njega realnu pomoć i da neće čistiti zahodske školjke s njima, drago im je što je došao. Svima se diže moral, bez riječi se dižu i od domaćiče preuzimaju plan čišćenja. Krenulo je. Odbrojavanje započinje.

Prvo napuštanje soba od strane gostiju (check out) označava početak. Sobarice ulaze u sobe i po tko zna koji put rade sve da sobe zablistaju u punom sjaju. Gledaju ima li neprijavljenih tehničkim nedostataka te kontaktiraju tehničku službu. U sobe koje zahtijevaju veće radove ne ulaze dok tehnička služba ne obavi svoj posao. Ulaze u tehnički ispravne sobe te kupe smeće, usisavaju i čiste stakla, stolove, stolice, ormare, krevete, pod, televiziju, a pogotovo toalet. Ukratko, čiste sve što se da zaprljati. Provjeravaju stanje u minimaru te stavljaju čistu posteljinu. Iz nekog razloga, prve sobe se nekako najsporije čiste.”

U teoriji, nadzornica je osoba čiji je zadatak da po kontrolnim točkama provjerava jeli nakon obavljenog posla sobarice soba očišćena prema zadanim standardima. U stvarnosti, nadzornica i sobarica su vrlo često prirodni neprijatelji. Naime, problem nastane kada nedostatak kojeg nadzornica utvrdi od strane sobarice bude shvaćen kao osobna uvreda.

“Dok se prve sobe čiste, iz praonice paralelno dolazi posteljina koja je nedostajala, a u drugom smjeru ide nečista posteljina. Nadzornica obilazi gotove sobe te provjerava jeli sve očišćeno kako treba. Voditeljica domaćinstva u koordinaciji sa voditeljem recepcije određuje sobe koje je potrebno prioritetno očistiti te javlja recepciji kad su spremne za izdavanje.”

U teoriji, voditeljica domaćinstva je alfa i omega čistoće hotela.

“Dolazi vrijeme dnevne pauze. Puno posla je odrađeno, ali daleko je to od kraja. Netko jede, netko svoju pauzu koristi za ispunjavanje nikotinskih potreba, ali generalno, svi čekaju nastavak posla.

Gotovo svi gosti su napravili check out i sad je sve na domaćinstvu. Hoće li sve sobe biti spremne do službenog check in-a?”

U teoriji, gostima je jasno vrijeme check in-a i check out-a, ali uvijek postoje gosti koji će doći ranije i otići kasnije što vrijeme koje domaćinstvo ima da očisti i uredi sobe, ali i zajedničke hotelske prostorije, dodatno smanjuje.

“Nakon pauze počinje se punom parom dok paralelno s time, gosti dolaze ranije te odlučuju vrijeme do službenog check in-a provesti u nekom od FnB outleta.

Parking je sve puniji, prema recepciji se slijeva sve veći broj gostiju, ali istovremeno, odjel domaćinstva kao vojska na zadatku besprijekorno obavlja svoj posao. Šefica domaćinstva javlja recepciji koje sobe su spremne, a potom recepcioneri obaviještavaju goste kojima je soba spremna kako bi se smanjila gužva u zajedničkim prostorima.

Završava se čišćenje posljednih soba koje su nakon kontrole nadzornice spremne za izdavanje. Kolica i sredstva za čiščenje se miču sa hodnika te se neposredno prije vremena službenog check in-a završno očisti prostor ispred soba.

Gotovo je, došlo je službeno vrijeme check in-a, odbrojavanje je završeno.

Nakon teškog tjedna u kojem su zauvijek ostali bez svoje kolegice, a privremeno bez druge, i unatoč brojčanoj inferniornosti, ove junakinje i junaci su uspješno odradili svoj posao.

Fizički slomljeni, ali moralni pobjednici, napuštaju radno mjesto te idu kući svojim obiteljima. Do sljedećeg dana, do sljedeće smjene gostiju.”

Ovaj tekst sam napisao kako bi ljudi vidjeli što to nečije vrijedne bake, majke, sestre, kćeri i supruge tj. čistačiće, sobarice, pralje, nadzornice, voditeljice i njihove muške kolege svakodnevno prolaze.

Daleko je to od samog fizičkog napora jer djelatnice koje svoj posao odgovorno shvaćaju, svakodnevno prolaze i emocionalno pražnjenje. Jasno je svima kako svaka njihova greška bude fotografirana i negdje prikazana kao hotelska sramota.

Ovaj tekst sam također napisao kao posvetu i zahvalu svima onima koji su debelo potcijenjeni i potplaćeni, a zbog kojih je hotel besprijekorno mirisan i čist.